Živjeti smisleno i sa svrhom?

Što je to što naš život čini smislenim i sa svrhom?

Ovo sam si pitanje postavljala godinama unazad tako da su me još kao curicu deklarirali kao veoma tvrdoglavu ili kako bi moja mama često rekla “baš si svojeglava”.

Uvijek bi se tome nasmijala jer sam znala što želim.



Kako se danas općenito živi? Teško, sa problemima, brigama, u stalnom traganju “nečega”, mlitavosti ili užurbanosti ...a da li je moguće to mijenjati?

Da, zaista je moguće a evo i kako. A prije toga “kako” potrebno je znati “zašto”.


Svako vrijeme u kojem smo živjeli ima svoje “probleme” pa vas pitam da li ste se vi rodili sa svim tim “problemima”?

Niste, naravno.

Prolazili ste kroz faze života: djetinjstvo, odrastanje, adolescencija, srednje godine, starost i kreirali osobu koja ste danas, nesvjesno upijajući sva dešavanja kroz koje je vaše fizičko tijelo prolazilo.


Život prolazi kroz vas, a ne vi kroz život, ustvari putovanje kroz život. A kako to putujete?

Nosajući betonske kofere sa sobom misleći da je negdje bolje i tako u krug skupljajući razna smeća koja nisu niti vaša ali neka, rekli biste, mogu ja to…



Ovdje smo došli da bi životu dali smisao, a ne da bi svakoj fazi života dali problem. Problem sa djecom, problem u braku, problem na poslu i ispada da smo svi retardirani i od samog rođenja djeteta pravi se problem, drame oko dojenja jer se beba gleda kao nešto slabašno, malo, bespomoćno i tako sve kroz odrastanje malo slabašno bespomoćno... uči ga se da može imati sve tako da radite umjesto njega. Ili ovako: da li ste djetetu koje bi trebalo prohodati pomicali noge?

Niste, jer je to sama priroda uredila a vi ste ga u tome podržali zar ne?


I tako kroz cijelo odrastanje brineš da ne padne, zatim da bude odličan u školi, zatim da ne upadne u loše društvo, zatim da ne pogriješi u nečemu u životu itd...sve do onog momenta kada uvidite da je vrijeme brzo prošlo, a nije vrijeme brzo prošlo već vaša opterećenost “problemima” od kojih niste mogli uživati u dječjem odrastanju.


Što je to problem? Situacija s kojom se ne znate nositi, a ne znate se nositi jer vas tome nitko nije učio.

Potrebno je znati učiti upravljati situacijom koja nam je sasvim prirodno ostavila neugodan osjećaj, ali ono što se ne zna je to da od tog neugodnog osjećaja ne treba praviti problem odnosno dramu u glavi sa mislima koja takav osjećaj ostavlja sa tragom i u nekoj slijedećoj situaciji takav se osjećaj ponavlja.


Putujemo kroz život natovareni teškim prtljagom... Koliko bi taj život bio lijepši i lakši kada bi ga živjeli sa svrhom i slobodni?

I ono što bi sada jasno rekla je to da problema nema, već da vaša vrijednost života počinje od vašeg pristupa. Prisjetite se kako ste na život gledali u doba djetinjstva a kako gledate sada. Koliko slobodniji ste bili?


Zagrljaj, Nina




52 views0 comments

Recent Posts

See All