top of page

Partnerski odnosi


Kako se uveliko priča o partnerskim odnosima mene odmah asocirana brak, obitelj, djeca ali i duhovna sloboda. Malo je teže razumjeti odnose u kojima svatko od partnera ima svoju duhovnu slobodu, što drugim riječima znači da nitko nikoga ne posjeduje i da je svatko odgovoran za svoj život.

Na prvi pogled ovakvo gledanje kod većine svakako budi otpor jer je u suprotnosti onoga što se živi danas. A živi se po vječitim pravilima koje je društvo kreiralo a naravno bez da se spozna stvarna duhovna istina ljubavi i njezino izražavanje u sve pore življenja.

Šta je to čista, bezuvjetna ljubav? Čista kao Bog i eto, tu je

Naš život, koji se ogleda u neprekidnoj igri između nas samih i Boga.

Kada se zaljubite, taj osjećaj nije ljubav već enormno velika želja za imanjem i posjedovanjem, nakon čega takav osjećaj veoma brzo splasne.

Duhovnu ljubav, ne fizičku, ne intelektualnu, ne možeš ni prepoznati ako je nemaš. Nadalje kaže se: *..i ljubav je krunisana brakom….* a zar je niste međusobno krunisali čistom ljubavi? Zar je potreban zakon da bi se takva ljubav potvrdila gdje umjesto zajedničkog življenja se ulazi u pravnu instituciju i svega onog što takva institucija nalaže.

Naravno, ovo samo znači da i ostali parovi uživaju u identičnoj ljubavi koja nije *krunisana* brakom. Čemu onda razmirice, svađe, rastave? Sad te *volim* sad te *ne volim* a gdje li je nestala ta ljubav u kojoj ste toliko uživali? Nigdje; prekrili ste je velom mržnje, bjesa, patnje, boli,ne-razumijevanja, ne-tolerancije…

Kada biste samo taj veo podigli ona bi se otvorila i povela vas u transformaciju jednostavnosti življenja.

A sivi plašt se stvara samo iz nemoći izgovaranja riječi OPROSTI uz iskrenost i jasnoću viđenja vlastitog reagiranja.

Partner želi da vas napusti, zašto biste ga zadržavali? Da li je to ljubav kada ga želite zadržati i uporno dokazivati da je to pogrešno samo zato što vi osjećate bol misleći da vas ljubav boli. Boli vas ego i navika posjedovanja i posesivnost. Ljubav je upravo suprotno puštajući ga u slobodi duha, istinski pomoći i zaželjeti svako dobro.

U partnerskim odnosima dešava se tzv. prevara, pišem takozvana jer postavljam pitanje da li je to zaista prevara ili želja za promjenom? Koga ste prevarili ili omalovažili? Nikog druog već samog sebe u nemogućnosti da svoje nezadovoljstvo istinski osvjestite i iskrenom komunikacijom sa partnerom dođete do riješenja.

Partner dopušta komunikaciju koliko mu ego dozvoljava a dozvolit će ako na takvo dešavanje gleda iz drugog ugla, duhovnog jer prije partnera imali ste i druge partnere koji su dolazili i odlazili i to niste nazivali prevarom. Ovo ne znači mijenjanje partnera s vremena na vrijeme već znači da

Ako ljubav postoji, a kroz nju razumijevanje i tolerancija i još toga što donosi duhovnu slobodu svakom partneru nemoguće je da bilo tko od partnera poželi nešto drugo van toga.

Ako u partneru kao i u svakom ljudskom biću gledate i vidite dobre strane odnosno vrline a ima ih svako ljudsko biće, na dobrom ste putu do balansa. Uvijek imate izbor.

S ljubavlju,

Nina


53 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page