Razgovor s Dušom


Prije nego li uopće počnemo pričati ovoj vrlo opsežnoj cjelini zamolila bih Vas da si uzmete jedno ogledalo srednje veličine i dobro se zagledajte u oči. Vaše oči.

Ne tako da buljite u prazno već da se tom prepuštanju i prepustite, ovo je samo početak vaše komunikacije sa sobom.

Gledajte se pravo u oči i dopustite mislima da prolaze, pokušajte ih promatrati bez da u njima učestvujete tako da i dalje budete u fokusu na ogledalo.

Izdržite koliko možete i u posebnu bilježnicu zapišite što ste osjetili, vidjeli i misli koje su prolazile.

Dovoljno je da shvatite da se nalazite u tijelu a ne da ste i to tijelo.

Molim vas da biste uopće krenuli na ovo divno putovanje o samom sebi i putovanju u kojem je svaka stanica neka nova spoznaja koja sa iskustvom daje uvid i istinu, krenite i uputite se na put kao da ništa ne znate, prazni od bilo kakvog vjerovanja i dogmi, bez ikakve ideje o samoostvarenju. Samo se prepustite.

Govorim i pišem iz iskustva sjedinjenja sa svješću u potpunosti svjesna sebe i svog postojanja i razine odakle mogu prenositi jasnoću i probuditi druge iz zimskog sna.

Riječ DUŠA se konstantno provlači kroz svakodnevni život, jer sama riječ po sebi ostavlja dojam radosti, ljubavi. Ali sve je to i dalje na fizičkoj razini, ne znajući da je ona mjesto najmoćnije, najhrabrije, najsvjetlije. najmudrije i sa najvećim znanjem koje svako ljudsko biće na ovoj planeti posjeduje.

Dušu je dobio rođenjem i postojanjem, svrhom da isti taj život proživi i doživi u cjelosti kao što i zaslužuje a zaslužuje samo najbolje.

Razumijem u potpunosti da u svoj toj zbrci i jurnjavi u materijalnom svijetu, dakle u svijetu u kojem vlada moć novca i preživljavanja duša svakog pojedinca ostaje zarobljena u sivilu svakodnevnih zbivanja pa se čini da duša pati iako ona u potpunosti shvata da je patnja besmislena.

Štaviše njoj je potrebno samo da se podsjeti jer previše zna. A kako je duša stvaralac vlastite stvarnosti, ne treba joj vrijeme da bi uvidjela da je patnja besmislena i da uopće takvo iskustvo i stvara.

Tijelo i duša se ne mogu poistovijetiti baš kao niti um sa dušom ali zajedno ujedinjenim djelovanjem čine cjelovitost ljudskog bića i kao takvi kreiraju materijalni svijet.

I tako gledajući se u ogledalu možeš, a i ne moraš vidjeti Boga, ali ćeš vidjeti onoga koji pokušava saznati tko je ili nekog tko samo bulji i ne zna odgovor.

Svakako ako i ne vjeruješ da Bog postoji, a imaš slobodnu volju, je isto kao da kažeš da nemaš dušu samo iz vjerovanja da je Bog u religiji ili crkvi. Da bi uopće osjetio da Bog postoji moraš prije znati da on postoji.

S ljubavlju, Nina

Pročitajte RAZGOVOR S DUŠOM DRUGI DIO ovdje


108 views0 comments

Recent Posts

See All