Samoća je zastrašujuća samo kada nedostaje ljubavi


Zanimljivo je da, kad se u našem životu pojavi neka druga osoba, netko nov, mi moramo provesti određeno vrijeme s njim da bismo ga upoznali, da bismo stekli dojam o njemu i saznali tko i što je on, kakav je. To činimo kroz druženje, što je sasvim prirodno kad su u pitanju drugi ljudi.

Međutim, kad smo u pitanju mi sami, ponašamo se potpuno neprirodno. Mi bježimo od sebe umjesto da se upoznamo i sprijateljimo sa samima sobom. Eh, to umjeće upoznavanja sebe je najteže, tako izgleda jer smo u našem umu stvorili predodžbu o samom sebi i sa mišlju i stavom da sebe najbolje poznajemo okrećemo se životu na način da on postaje kompliciran i težak.

Iskustvo mi kaže da istinska samoća nema nikakvu povezanost sa samoćom kao nečeg zastrašujućeg jer bivajući na drugoj strani bez igdje ikog ja nisam bila sama.

Zastrašujuće je samo za onoga tko ne voli sebe ili ima nisko mišljenje o sebi, svjestan samo svog tijela i postojanja kao takvog. Jer takvi kada ostanu bez društva i dešavanja, pri samoj pomisli od suočavanja sa samim sobom čini sve da pobjegne.

Dakle samoća nije razlog bježanja već bježanje od samog sebe i to je situacija kada te preuzima tjeskoba i tuga. Uvlačiš se u tu laž tako što ti daje osjećaj da si beznadežan, dosadan i nezanimljiv kako za sebe tako i za drugog. I toneš... do onog momenta kada se odlučiš oduprijeti i isplivati na površinu kroz proces koji te vodi ka sebi i njegovom otkrivanju više ti nije važno da li si fizički sam,

Jer prihvatajući sebe u ljubavi i radosti dobijaš dva najbolja prijatelja TEBE I ŽIVOT i svu njegovu ljepotu u potpunom razumijevanju.

Možeš se ponekad osjećati usamljeno ali znaj da nikad nisi sam. To je bilo veliko otkriće poslije iskustva bliske smrti, susret sa učiteljem.

Samovanje ili osama je odličan alat u upoznavanju sebe i svoje istine.

🙏❤Nina️


54 views0 comments

Recent Posts

See All